Za roditelje

Montessori dječji vrtić

Devetnaest zapovijedi koje će Vam pomoći da budete bolji roditelj:

1. Djeca uče iz onoga što ih okružuje.

2. Ako dijete često grdimo, ono uči kako osuđivati druge.

3. Ako dijete često hvalimo, ono uči kako cijeniti druge.

4. Ako prema djetetu pokazujemo neprijateljstvo, naučit će se tući.

5. Ako ste iskreni sa svojim djetetom, ono će naučiti što znači pravednost.

6. Ako dijete često ismijavate, ono postaje stidljivo.

7. Ako se dijete osjeća sigurno, ono uči vjerovati ljudima.

8. Ako djetetu previše često govorimo “sram te bilo”, ono će naučiti da se uvijek osjeća krivim.

9. Ako se dijete često ohrabruje, ono će imati veliko samopouzdanje.

10. Ako djetetu pružite podršku, bit će samouvjereno.

11. Ako dijete živi u prijateljskom okruženju i osjeća da drugima treba, naučit će kako pronaći ljubav.

12. Nikada nemojte pričati loše o djetetu, bilo u ili izvan njegovog prisustva.

13. Koncentrirajte se na to da razvijate dobro u svom djetetu. Tako neće biti mjesta za loše.

14. Uvijek saslušajte i odgovorite na dječje pitanje ili molbu ukoliko vam se ono obrati.

15. Poštujte dijete čak i kada napravi grešku. Tako će vrlo brzo moći ispraviti svoju pogrešku.

16. Uvijek budite spremni pomoći djetetu kojem je potrebna pomoć i povući se kada vidite da se snalazi.

17. Pomognite djetetu da rano ovlada stvarima. To ćete učiniti tako što ćete se pobrinuti da je svijet oko njega ispunjen pozitivnošću, mirom i ljubavlju.

18. Uvijek se lijepo ponašajte pred djetetom. Pokažite mu kako da postane najbolja osoba koja može biti.

19. Poštujte dijete koje odmara, promatra aktivnosti druge djece ili razmišlja o nečemu što je radilo. Nemojte mu se obraćati, niti ga tjerati na neku drugu vrstu aktivnosti.

Blag apel prema djetetu pun je misterioznog autoriteta i uvjerljive snage, dok glasna ljutnja samo služi udaljavanju djeteta od oca i narušavanju njegova autoriteta u djetetovim očima.

Don Bosco nas uči

Postoji divno pismo u kojem sv. Ivan Bosco savjetuje svoje svećenike da izbjegavaju ljutnju u obvezama prema štićenicima o kojima su se brinuli.

Odreći se sve ljutnje

On je osnovao vjersku kongregaciju, salezijance, kako bi se brinuo o dječacima beskućnicima pa su tako on i njegovi svećenici zasigurno imali pred sobom mnoštvo nekontroliranog ponašanja koje je trebalo ispraviti, kao i situacija u kojima su mogli izgorjeti od bijesa. No sv. Ivan Bosco govori svojim svećenicima u pismu: „Oni su naši sinovi pa se tako u ispravljanju njihovih pogrešaka mi moramo odreći sve ljutnje i držati je dalje tako čvrsto dok potpuno ne nestane. Ne smije biti neprijateljstva u našim mislima, ni prezira u našim očima, niti uvreda na našim usnama. Mi moramo koristiti milosrđe u sadašnjosti i imati nadu za budućnost, kako i odgovara istinskim očevima koji žude ka stvarnom ispravljanju i poboljšanju.“

To što je svetac rekao svojim svećenicima odnosi se isto i na nas kao majke i očeve u odgoju vlastite djece. Svaki put kad pročitam ovo pismo, koje se nalazi u čitanju obreda za slavlje sv. Ivana Bosca, 31. siječnja, divim se njegovoj mudrosti, no u isto vrijeme sam njime osuđen: Natjeran sam priznati da kad bi ovaj veliki svetac vidio moje roditeljstvo, rekao bi mi da se upuštam u previše srditosti prema svojoj djeci.

U obliku pravde

Čini se da je ljutnja koja se ušuljava u roditeljska djela korenja, discipliniranja i kažnjavanja primarni fokus don Boscova pisma. Postoje druge vrste roditeljske ljutnje, poput one kad dijete ima potrebu za roditeljem koji se ne želi zamarati njime i roditeljem koji reagira pun frustracije. Ovdje je ljutnja izvan okvira roditelja koji želi disciplinirati dijete. Ostanimo unutar ovih okvira i pokušajmo razumjeti zašto ljutnja tako lako ulazi u proces discipliniranja i kažnjavanje djece.

Sv. Toma Akvinski kaže da smo mi obično ljuti kad smo suočeni s nama nanesenom nepravdom te da je element prezira ili podcjenjivanja u onome koji nam je nešto skrivio ono što osobito izaziva ljutnju. Stoga, ako je dijete bezobrazno prema svojim roditeljima, ako pokazuje, bilo riječju ili djelom, porugu, a ne poštovanje, roditelji su spremni na ljutnju. Oni su u točnoj poziciji u kojoj ljudi prirodno osjećaju ljutnju. Ljutnja obuzima roditelje toliko jako, osobito jer se osjećaju pravedno kada prekore nepoštovanje svoje djece. Osjećaju da bi zanijekali svoj najtemeljitiji osjećaj pravednosti kada bi potisnuli svoju ljutnju. Otrov ljutnje se ušuljava u njihovu dušu pod maskom pravde.

Ljutnja nikad nije opravdana

Sv. Ivan Bosco ne bi savjetovao roditelje da zaniječu svoj osjećaj pravde. On ne bi podržavao roditelje kojima nedostaje samopoštovanja pa im ni ne smeta nepoštovanje njihove djece. Zasigurno bi očekivao od roditelja da se „usude disciplinirati“, ali bi upozorio na ljutnju koja stavlja „prezir u naše oči“ i „uvrede na naše usne“. Ljutnja koja u ovom smislu, upozorava, nije nikada opravdana ni nepoštovanjem naše djece, niti ičim drugim.

Ovaj veliki svetac je isto imao dobar osjećaj za to kako teške riječi prezira mogu biti neplodne. U istom pismu čitamo: „Bolje je u teškim situacijama skromno moliti Boga, nego izbacivati rijeke riječi koje će samo uvrijediti slušatelja i neće imati efekta na krivce.“ Ako smo iskreni prema sebi, priznat ćemo sami sebi da što više podižemo glas u ljutitom prekoravanju, to smo nemoćniji. Ponekad dosežemo točku kad naš bijes postaje dijelom srditosti na našu vlastitu bespomoćnost i nije više ljutnja na našu djecu koja nas ne poštuju.

Snaga krotkosti

S druge strane postoji velika snaga krotkosti koju je zagovarao sv. Ivan Bosco. Jednom prilikom je izveo na seoski izlet grupu dječaka zatvorenika; odbio je pomoć zatvorskih čuvara i bio je sam sposoban vratiti sve dječake u zatvor na kraju dana. Čuvari su bili očarani činjenicom da nitko nije pokušao pobjeći. Njegov očinski pristup je razdao svu ljutnju i bio je moćniji od bilo kojeg zatvorskog čuvara.

Možemo to sagledati ovako. Krotkost sv. Ivana Bosca možda na prvu izgleda slabo, čak i nemoćno dok glasna ljutnja oca koji kori svoje dijete može izgledati jako i hrabro. Ali stvarnost je jednostavno suprotna: blag apel prema djetetu pun je misterioznog autoriteta i uvjerljive snage, dok glasna ljutnja samo služi udaljavanju djeteta od oca i narušavanju njegova autoriteta u djetetovim očima.

Ljutnja kao optužba

Možda je glavna stavka koju možemo zaključiti iz ovog pisma don Bosca ta da pri ključanju od bijesa nama nedostaje pristup ljubavi prema našoj djeci. Pogled nam bježi od činjenice da je važno da se djeca dobro osjećaju. Ne doživljavamo našu ljutnju kao nešto što im koristi, već kao optužbu njihova lošeg ponašanja. Ne razmišljamo kako će naša ljutnja biti primljena te hoće li je slušatelj čuti i imati pomoći od nje. Kad bismo promišljali o ovome, onda bismo razmislili o činjenici da ljutnja „nema utjecaj na one koji su krivi“.

Mi ignoriramo ovu očitu činjenicu jer dok gorimo od bijesa, više iznosimo naše vlastite težnje, nego što doprinosimo dobru naše djece. U zanosu ljutnjom postoji samopovlađivanje. Gubimo dodir s duhom služenja našoj djeci o kojem don Bosco govori: „Stavimo se u službu njima. Neka nas bude sram izabrati stav nadređenosti. Ne vladajmo nad njima osim u svrhu boljeg služenja njima.“

Ponavljam da duh don Bosca ne sprječava nas roditelje da budemo čvrsti u pogledu svoje djece. Štoviše, ovaj veliki kršćanski učitelj mladih nam savjetuje da povučemo granice, da budemo nepopustljivi u važnim pitanjima, da očekujemo poštovanje, te da, kad je potrebno, izričemo kazne. On je sigurno znao iz svog velikog iskustva da postoje trenuci kada ove stvari moraju biti napravljene na silu. Ova sila u discipliniranju bi se mogla nazvati „ljutnja“ i zbog toga bi se u nekom smislu moglo zaključiti da don Boscova uputa dopušta opravdanu ljutnju. Međutim često u ljutnji roditelja ima i gorčine, uvredljive granice, nešto što prije ranjava, nego izgrađuje, što udaljava, a ne veže. Kad ovaj neuspjeh ljubavi uđe u našu roditeljsku postojanost, ispravno postaje krivo.

Preobražaj u Kristu

Rekao sam da je krotkost suprotna ljutnji. Uputio bih čitatelja ka prekrasnom odlomku krotkosti u djelu Dietricha von Hildebranda, Preobražaj u Kristu. On objašnjava kontrast između kršćanske krotkosti i svega što je okrutno i nasilno; on isto tako pojašnjava kontrast između kršćanske krotkosti i svega što je slabo i kolebljivo. Lijepo prikazuje posebno poštovanje koje krotka osoba pokazuje prema drugima kao duhovnim bićima i kao osobama. Ovo poštovanje, suprotno ogorčenosti ljutnje, mora biti u centru našeg roditeljstva.

Kažnjavanje našeg vlastitog ponosa

Zaključujem s ovim rečenicama punih izazova iz pisma don Bosca: „Sinovi moji, u mojem dugom iskustvu sam vrlo često morao biti uvjeren u ovu veliku istinu. Lakše je naljutiti se nego se obuzdati, kao i zaprijetiti dječaku, a ne uvjeriti ga. Da, uistinu, pogodnije je biti uporan u kažnjavanju našeg vlastitog nestrpljenja i ponosa, nego ispravljati dječake.“ Svetac nam govori da ne bismo trebali biti zavarani osjećajem „pravde“ koja pokreće našu ljutnju; često postoji otrov u našoj ljutnji, i važnije je za nas da ga izbacimo iz našeg duhovnog sistema, nego da prekoravamo našu djecu zbog nepoštovanja.

John F. Crosby

Molitva prije ispita savjesti

Oče, evo me pred Tobom. Pošalji mi svojega Svetoga Duha da me pouči kako da se susretnem s Tobom. Neka me Tvoj Duh prosvijetli tako da mi taj susret s Tobom bude na duhovnu obnovu i vječnu radost. Daj da budem iskren sam prema sebi i ne prikrivam svoje slabosti, nedostatke i grijehe. Želim se iskreno pokajati za svoje grijehe, priznati ih i od Tebe primiti otpuštenje. Slaviti ću Tvoje Milosrđe i Tvoju vjernost. Amen.

Moj odnos prema Bogu

  • Vjerujem li iskreno u Trojedinoga Boga (Oca, Sina i Duha Svetoga)?
  • Molim li se redovito, iskreno razgovarajući s Bogom ili samo tražim da mi Bog ispuni želje, možda i sebične?
  • Iskazujem li ljubav prema Crkvi time što molim za nju, za Svetoga Oca i sve druge pastire duša da ostanu vjerni pravome nauku?
  • Nastojim li dovoljno upoznati svoju vjeru čitanjem vjerskih knjiga, vjerskoga tiska, slušanjem i razgovorima?
  • Izbjegavam li ono što vjeri može štetiti?
  • Jesam li psovao Boga, Majku Božju i svece? Opravdavam li se tvrdnjom da mi je to navika?
  • Jesam li redovito išao na svetu misu nedjeljom i zapovijedanim blagdanom?
  • Imam li dovoljno poštovanja prema Presvetome Sakramentu?
  • Je li za mene svaka nedjelja dan Gospodnji ili samo prilika za izlet i ljenčarenje
  • Jesam li možda nepotrebno u nedjelju radio, ono što sam mogao kojim drugim danom?
  • Jesam li išao na svetu ispovijed i primio svetu pričest barem za Uskrs i Božić?
  • Jesam li u ispovijedi namjerno prešutio neki teži grijeh? Jesam li izvršio pokoru i živio prema obećanjima prošle ispovijedi?
  • Sudjelujem li u crkvenoj zajednici svojom molitvom postom, djelima, brigom i darovima za siromašne? Priznajem li javno da sam kršćanin ili se toga sramim? Nastupam li kao kršćanin u svim područjima svoga života?
  • Vjerujem li u jednoga jedinoga Boga ili su moj bog stvari: novac, bogatstvo, posao, čast, zdravlje…?
  • Obraćam li se u životnim poteškoćama samo Bogu ili posjećujem raznovrsne ozdravitelje, gatare, vračare…? Jesam li pristajao uz nazore i pokrete protivne kršćanstvu ili uperene protiv samoga Boga?
  • Jesam li sudjelovao u nekršćanskim djelatnostima, ili druge poticao na njih?
 

Moj odnos prema bližnjemu

  • Poštujem li svoje roditelje, sestre, braću i djecu? Ljubim li ih?
  • Jesam li u obitelji strpljiv i ljubazan?
  • Poštujem li sve ljude, bez obzira na njihovo podrijetlo?
  • Jesam li koga zaveo na grijeh riječima ili djelima?
  • Opraštam li svakome?
  • Trudim li se dovoljno da moj brak bude znamenje Kristove ljubavi prema Crkvi?
  • Jesam li u braku bio sebičan, iskazivao nepoštovanje, ponašao se zlobno i osvetnički?
  • Jesam li u braku bio vjeran?
  • Jesam li kriv za prekid života nerođenoga djeteta?
  • Jesam li možda druge nagovarao na pobačaj ili kod prekida trudnoće osobno sudjelovao?
  • Priznajem li da je samo Bog gospodar čovjekova života? Ljubim li svoju djecu? jesam li pravedan u odnosu prema njima ili im puštam sve na volju?
  • Jesam li prestrog ili ih kvarim, činim razmaženima?
  • Brinem li se za vjerski život svoje obitelji? Je li naša obitelj gostoljubiva, pomaže li drugima, daje li im dobar primjer?
  • Jesam li komu krivo oduzeo kakvo zemaljsko dobro? Jesam li krao, varao, pronevjerio, bio nepošten kod prodaje ili kupovanja?
  • Jesam li ukradeno vratio i popravio štetu?
  • Jesam li u okviru svojih mogućnosti pomagao siromašnima i bijednima?
  • Jesam li ih možda prezirao?
  • Jesam li govorio istinu?
  • Jesam li lažima, osuđivanjem, klevetanjem, ogovaranjem, lažnom zakletvom ili izdajom tajni prouzrokovao drugima štetu?
  • Jesam li bio spreman opraštati?
  • Jesam li drugima zavidio na uspješnost ili vrlini?
  • Jesam li im pokvario radost?
  • Jesam li savjesno i brižno obavljao svoje staleške i službene dužnosti?
  • Radim li samo za novac ili i za bližnjega?
 

Moj odnos prema samome sebi

  • Kako sam se koristio sposobnostima koje mi je Bog dao?
  • Kako sam iskoristio svoje vrijeme, jesam li ljenčario?
  • Jesam li bio strpljiv u bolesti i životnim neprilikama?
  • Jesam li zbog straha nepravilno postupao protiv vlastite savjesti?
  • Jesam li se trudio biti bolji kao čovjek i kao vjernik?
  • Borim li se protiv svojih slabosti, klonim li svojih loših sklonosti…?
  • Jesam li rob bilo kakve strasti?
  • Jesam li bio umjeren u uživanju hrane i pića?
  • Jesam li ugrožavao svoje zdravije ili čak život drogama, alkoholom, nepažljivošću u prometu?
  • Jesam li čuvao dostojanstvo svojega tijela u stidljivosti i čistoći kao hram Duha Svetoga razumnim ponašanjem i svladavanjem?
  • Jesam li griješio samo bludom i s osobama istog spola? Živim li u izvanbračnom odnosu i time teško griješim? Živim li na području svoje spolnosti sukladno zdravom nauku Crkve ili pak u skladu s ovozemaljskim nazorima?
  • Jesam li izbjegavao grješne prilike, nemoralne filmove, knjige, loše društvo … ?
  • Služim li se prirodnim metodama za planiranje začeća ili se služim drugim zaštitnim sredstvima koja su u biti abortivna sredstva, kao što je npr. spirala?
  • Razmišljajući o broju djece, imam li pred očima samo svoju udobnost ili sam se spreman žrtvovati za dobro svojega naroda i svoje Crkve?
  • Obraćam li se u životnim poteškoćama samo Bogu ili čitam i horoskope, zovem duhove, posjećujem raznovrsne ozdravitelje, gatare, vračare…?

Kako biste mogli pristupiti fotografijama za roditelje, trebate se prijaviti, s email adresom koju koristite za komunikaciju s vrtićem. Upute ste dobili u e-mailu koji je poslan svim roditeljima.

Za sva pitanja vezana uz pristup fotografijama, obratite nam se na našu email adresu.